Standardni

Engleski valcer

  Svoje ime dobio je prema zemlji podrijetla. Plesali su ga već na Svjetskom prvenstvu 1922. godine, ali samo ime upotrebljava se tek od 1929.g.

  Engleski valcer, koji se pleše na laganu i sentimentalnu glazbu, zbog ritmičkih pokreta postao je najharmoničnijim plesom u skupini standardnih plesova. Plesni karakter pokazuje se u sporim i ujednačenim njihanjima, prostorno progresivnim okretima, koji vladaju na plesnim podijima bez ikakvog loma u tijelu.

  Pleše se kao prvi ples na natjecanjima, mnogi ga nazivaju i kraljem, bolje rečeno “kraljicom plesova”.

Tango

  Tango je sastavni dio načina života naroda Argentine i njezinoga glavnog grada Buenos Airesa, ali samo podrijetlo je dosta upitno. Ime tango može se povezati s riječju “tambor” (bubanj), koja podsjeća na praznike južno-afričkih naroda popraćenih glazbom bubnjeva. Na početku 20. stoljeća, izraz se pojavio i na Kubi, u Urugvaju, Brazilu označavajući i solo i ples u paru.

  Kretanje tanga je po liniji plesa prateći staccato ritmom. Lagano skvrčena koljena čine tango izrazito oštrim i odaju dojam misterioznosti.

  Tango je veoma dramatičan ples što ga čini interesantnim izborom za filmsku industriju. Poznati filmovi: Miris žene, Gospodin i gospođa Smith, Obitelj Addams, Istinite laži.

Bečki valcer

  Stvoren u Austriji prije 400 godina. Sama riječ “waltzen” (valcer)pojavila se oko 1750. godine u jednoj bečkoj komediji. Te godine Johann Wolfgang von Goethe izvijestio je o iskustvima stečenim o jednom njemačkom plesu, a 1752. Carl von Zangen objavio je knjigu “Etwas uber da Waltzen”. Godine 1787. četiri osobe, koje su u Beču u operi “Una cosa rara” izvele prvi valcer, privukle su pozornost. Valcer su učili i na pruskom dvoru već 1794., ali ga je kraljica zabranila, jer joj se ples nije svidio.

  Bečki valcer nikad se nije udomaćio u Engleskoj. Njihovo suprotstavljanje pokazuje i to da je na natjecanjima u Engleskoj bečki valcer zadnji po redu plesanja, dok je u ostalim zemljama na trećem mjestu.

  Ples se ostvaruje brzim, ravnomjernim koracima, koji popunjavaju cijeli prostor te kroz okrete. U glazbi sudjeluje puno gudačkih instrumenata – za što je zaslužan kralj valcera, Andre Rieu. Ova melodična glazba potakne svakog plesača na ples.

Slowfox

  Se pokazuje u širokoprostornom, kontinuirano progresivnom, valovito hodajućem gibanju. Karakteristični su dugi, rastegnuti koraci sa zamahom, otplesani s ležernom elegancijom, a koje razbijaju brzi okreti i iznenađujuće poze, što čini slowfox još čarobnijim. Sastoji se od izmjeničnih brzih (quick) i sporih (slow) koraka. Ples s puno kontinuiranih koraka naprijed i natrag, na točno usmjerenim linijama. Kontinuirani i fluidni karakter slowfoxa otežava izvedbu glatkog dizanja i spuštanja. Važno je da se apsorpcija težine tijela prvo odvija u koljenima, a tek nakon toga u stopalima. Rad stopala mora podržavati tzv. ‘body swing’ (njihanje tijela) guranjem od potporne noge i povlačenjem prilikom prihvata težine na potpornoj nozi.

  Slowfox kao ples je veoma karakterističan i prepoznatljiv po svojim progresivnim slikama i koracima i ujednačenim gibanjem s tim da ima drugačije dizanje i spuštanje od nekih drugih plesova, npr. engleskog valcera. Gibanje tijela je kontinuirano i naizmjenično se zanjiše jedna, pa druga strana tijela naprijed, što uzrokuje harmonično gibanje tijela.

  Slowfox je dosta zahtjevan ples, zato se u plesnim školama uči tek poslije, kod naprednijih parova.

Quickstep

  Kao što ime implicira veoma je brz i živahan ples. Uključuje poskoke, skokove i udarce nogom tzv. „kickove“ brža je verzija Foxtrota spojena sa Charleston-om. Glazba je vrlo jazzy i posjeduje očaravajući ritam koji parove ponese kako bi nastavili plesati kroz prostor plesnog podija.